Rođena sam u Zagrebu, ali moje srce oduvijek pripada Batini. Tu sam provela najljepše dane svog djetinjstva, okružena prirodom, životinjama i ljudima koji su me naučili da se pošten rad uvijek isplati. Školovala sam se u Konjščini, a nakon udaje život me ponovno odveo u Zagreb. U Zagrebu sam radila, zasnovala obitelj i rodila blizance. Imala sam posao, svakodnevne obveze i život kakav imaju mnoge obitelji. Ali duboko u sebi uvijek sam osjećala da nešto nedostaje. Nedostajao mi je miris zagorske zemlje, zvuk prirode i osjećaj da sam kod kuće. Cijelo vrijeme sanjala sam kako ću se jednog dana vratiti tamo gdje pripadam”, započela je svoju priču Verica Štrkalj iz zlatarskog naselja Donja Batina, predstavnica Krapinsko-zagorske županije na izboru za najuzorniju hrvatsku seosku ženu.
Mir na selu
Život joj je donio i teške trenutke. Odlazak brata, a zatim i majke te ostavio veliku prazninu. Upravo tada je donijela odluku da njihova ljubav, njihov trud i obiteljsko imanje ne smiju biti zaboravljeni. Znala je da mora sačuvati ono što su joj ostavili. „Tako smo, korak po korak, krenuli obnavljati imanje. Nije bilo lako. Bilo je puno rada, odricanja i umora, ali svaki kamen koji smo vratili na svoje mjesto bio je znak da se život vraća. Sve je dobilo novu dimenziju kada je moj sin poželio pobjeći od gradske gužve i pronaći svoj mir na selu. Kupili smo nekoliko koza, misleći da će to biti samo mali početak. Ali upravo su one promijenile naš život. Danas naše imanje živi punim plućima. Imamo 23 koze i želja nam je stvoriti kvalitetno matično stado. Uz njih su naši vjerni njemački lovni terijeri, koji budno čuvaju sve naše životinje i bez kojih više ne možemo zamisliti nijedan dan. Na našem gospodarstvu žive i razne pasmine kokoši – posavska kukmica, wyandotte, new hampshire, crni australorp, amrok, japanske i afričke koke. Imamo patke, zlatne fazane, grlice, tovne piliće, a iskopali smo i jezero u kojem plivaju naši koi šarani.
Poseban ponos predstavlja i naš vrt. U njemu uzgajamo vlastito povrće, jer vjerujemo da je ono što sami uzgojimo najvrjednije. Svaki plod koji uberemo podsjetnik je da priroda uvijek vraća ljubav onima koji je poštuju”, ispričala je Verica.
Uspomena na najmilije
A snovi? Oni nikada ne prestaju. „Moja je želja da naše imanje jednoga dana postane bogatije za jednog magarca i prekrasnog pauna. Ne zato što nam nešto nedostaje, nego zato što svaki novi stanovnik našeg imanja donosi novu radost. Danas, kada pogledam sve što smo stvorili, ne vidim samo životinje, vrt ili obnovljeno imanje. Vidim uspomene na svoje najmilije. Vidim trud svoje obitelji. Vidim mjesto gdje odrastaju nove generacije i uče iste vrijednosti koje sam i sama naučila kao djevojčica. Ovo priznanje za najuzorniju ženu Krapinsko-zagorske županije doživljavam kao potvrdu da ljubav prema svom kraju, pošten rad i upornost nikada ne ostaju neprimijećeni. Ako sam svojim primjerom nekoga potaknula da se vrati svom rodnom kraju, da obnovi staru kuću, zasadi vrt ili spasi obiteljsko imanje od zaborava, onda znam da moj život ima još veći smisao. Jer na kraju, čovjeka ne određuje ono što posjeduje, nego ono što ostavlja iza sebe. Ja želim ostaviti ljubav prema obitelji, prema prirodi i prema Zagorju. To je moje najveće bogatstvo i moja najljepša životna priča. Hvala svima koji su prepoznali moj trud i dali mi ovu veliku čast. Ovo priznanje nosit ću s ponosom, ali i s velikom zahvalnošću, jer bez obitelji, bez mog rodnog kraja i bez svih ljudi koji su bili uz mene – ništa od ovoga ne bi bilo moguće”, ističe Verica.
“Kada me pitaju što za mene znači priznanje za najuzorniju ženu Krapinsko-zagorske županije, uvijek kažem da ono nije samo moje. Ono pripada mojoj obitelji, mojim pokojnim roditeljima i bratu, svim ljudima koji su vjerovali u mene i svima koji znaju koliko ljubavi, rada i odricanja stoji iza jednog naizgled običnog života”, zaključila je.
