Dupkom ispunjena aula zabočke osnovne škole, u kojoj je predstavljena najnovija knjiga Nevenke Gregurić „Zemlja vrednija od života”, potvrdila je da je ova tiha čuvarica i zapisivačica kajkavske baštine, sretna i „bogata” žena, žena koja svojom osobnošću kao i pisanjem ostavlja trag u srcima ljudi.
Sinoćnjim događajem nazvanim „100”, obilježen je izlazak njezine desete knjige, potom 20 godina pisanja kolumne u Zagorskom listu te njezin 70. rođendan, a svojim nastupom i prisustvom uveličali su ga brojni prijatelji, bivši učenici i Nevenkina obitelj.
„Prepuna sam emocija, sretna i bogata. Bogata zahvaljujući još jednom iskustvu i lijepom druženju s ljudima koji su mi prirasli srcu. Moji učenici i prijatelji bili su i sudionici u programu i svoj 70. rođendan sam proslavila kao malo tko”, s osmijehom na licu ispričala nam je slavljenica. Govoreći o svojoj najnovijoj knjizi istaknula je kako za razliku od prijašnjih, ova ima tužnu, ali životnu notu. S druge strane, sličnost s dosadašnjim knjigama je ta što i ona predstavljaju određenu vezu spisateljice i njezinog načina života u djetinjstvu i mladosti koji se ne smije zaboraviti.
„O tome danas piše malo tko, no eto ja pišem o lijepim i ne tako lijepim stranama ondašnjeg života. Danas, kada gledamo zapuštenu zemlju, moramo znati da je ona nekad bila važnija od života. Knjiga sadrži četiri pripovijetke, pisana je na štokavštini, odnosno književnim jezikom, kako bi bila dostupnija što većem broju ljudi, no dijalozi su na kajkavskom i to onom pravom, mojem „trdom”, domaćem”, istaknula je Gregurić i dodala kako će nastaviti pisati o nekadašnjem životu kako bi ostavila pisani trag budućim naraštajima. Prema riječima urednice Branke Tuđe Kanceljak, posljednja, deseta knjiga pisana je u tehnici, odnosno „tkanju” nepozabljivanja.
„Nazvala sam to tako jer Neni je jako važno i njezina je misija „da se ne pozabi”. Sve je u toj funkciji i jezik i priča i likovi i opaske. Inzistira na dome da je ono što je zapisano doživljeno i da se zaista dogodilo. Njezin stil je prepoznatljiv, njegovan, osebujan, a ponekad i teško prohodan, pogotovo u jezičnom smislu, a tu je moja zadaća da probam posložiti sve te elemente da oni izgledaju uvjerljivo. Jer ti događaji, priče, sudbine, zaista su se dogodili, no kada ih se stavi na papir ponekad ne izgledaju uvjerljivo. Tekst ima posebne zakonitosti, a Nevenka je u ovoj desetoj knjizi sve polovila tako da nisam imala previše posla. Odnosno imala sam tu sreću i zadovoljstvo da mi prvo čitanje bude kao i svakom drugom običnom čitatelju, emotivno čitanje. Njezini likovi vuku na različite emocije, možete s njima plakati, veseliti se. Osobita je vrijednost svakog spisatelja kada vi njegove likove možete zamisliti u danoj situaciji, u jeziku kojim se služi i kada mu vjerujete. Nevenki zbilja vjerujemo”, naglasila je Tuđa Kanceljak. Osvrnuvši se na činjenicu da je knjiga pisana na standardu, Tuđa Kanceljak je istaknula kako se radi o izričaju koji ostavlja veći utjecaj.
„Nevenkini apetiti su se povećali i želi doprijeti do većeg kruga čitatelja. Budući da apelira na etnografsku notu, odnosno istraživačku vjerojatno želi podcrtati i tu funkciju. Želi naglasiti da je u prošlosti bilo tak kak ona pamti, da ima pravo na svoju istinu i da je ima pravo dati i donijeti širem krugu čitatelja”, naglasila je Tuđa Kanceljak. Urednica je rekla i kako veliki broj Nevenkinih čitatelja dolazi upravo iz istraživačkog miljea s obzirom da knjige imaju etnografsku vrijednost. „Ima i puno čitatelja koji pronalaze sebe, odnosno nekoga sebi bliskoga u tim knjigama. Sada se već može iščitavati i napredak u ženskom pismu, što doista nije malo postignuće. Nevenka je spisateljica koja iza sebe ima deset knjiga, deset posebnih jezičnih i sadržajnih minijatura”, zaključila je Tuđa Kanceljak. U prigodnom programu nastupili su KUD Bedekovčina, Dario i Klara Šimag, Denis Bosak, Nevenkin unuk Janko, Željko Grozaj i Tomislav Goluban.
