U sklopu projekta Kultura na recept u Donjoj Stubici u sjedištu Kajkaviane održano je zanimljivo predavanje, radionica i mali koncert vezan uz Pjesmaricu Nikole Šafrana. Kako je na predavanju istaknula dr. sc. Lahorka Plejić Poje radi se o anonimnoj pjesmarici sa samog početka 19. stoljeća.
„Ova i slične pjesmarice specifične su jer nisu usmene, narodne. Pisane su ali ne zna im se autor. Prikupljaju se kao anonimne cirkuliraju, dakle nemaju onaj definitivni, fiksni oblik, prepisuju se iz rukopisa u rukopis i očito su se izvodile u „boljim” kućama. Bile su vjerojatno dio nečega, što bismo danas nazvali šansonama, šlagerima i bile su dio kulturnog života solidnijih građanskih i plemićkih kuća”, rekla je Plejić Poje.
Prema riječima prof. Jasmine Lukec, za korpus kajkavskih rukopisnih pjesmarica, pa tako i za onu Nikole Šafrana, zainteresirala se u sklopu izrade svog doktorata. „Korpus je stvarno velik i neistražen do danas. Pjesmarice su još uvijek uglavnom rukopisne, nisu objavljene tiskom i zato javnost o njima malo zna. Međutim u tim pjesmaricama krije se pravo malo bogatstvo jer upoznajemo onodobnu kulturu koja je očito bila vrlo razvijena, tu mislim na bogatiju, građansku kulturu gdje su se te pjesme i izvodile i bile namijenjene pjevnoj, a možda čak i plesnoj izvedbi”, istaknula je Lukec. Dodala je i kako se ne zna tko je bio Nikola Šafran i koja je njegova uloga u nastanku pjesmarice, no pretpostavljaju da je bio redaktor ili naručitelj.
„U Pjesmarici Nikole Šafrana prikupljene su 193 pjesme i klasificirane su u tri kategorije, najviše je popevki. Tu spadaju ljubavne, satirične, vojničke čak, slijede arije kojih je samo šest, one su uglavnom duhovno-religiozne naravi i naravno ono što je specifično za kajkavsku kulturu su napitnice, kratke pjesme koje su apelativne pozivaju na dobro društvo, ispijanje pića, dakle za jedno veselo raspoloženje. One su zapravo u kajkavskoj kulturi vrlo popularan, produktivan žanr, pa tako u nekim pjesmaricama prevladavaju samo napitnice”, naglasila je Lukec. Bila je ovo prilika a publika i čuje dvije skladbe iz tog doba koje su izveli studenti, no kako je održana i radionica analize teksta i grafije, publici su podijeljeni tekst i note pa se i ona okušala u pjevanju
