Sezona je jagoda, a domaćih proizvođača sve je manje. Njihov broj se smanjio i na području naše županije. Što je sve potrebno za uzgoj jagoda i kako se u tom poslu snalaze zagorski uzgajivači jagoda provjerili smo na dvije lokacija, na OPG-u Drempetić u Donjoj Stubici i OPG-u Koren u Desiniću.
Za Stjepana Drempetića iz Donje Stubice rijetko tko ne zna. Jagode uzgaja već više od 30 desetljeća i jedini je ekološki proizvođač ovog voća u Zagorju. „U posao s jagodama krenuli smo početkom devedesetih, kao kooperanti DONE. Tada smo posadili 20 tisuća sadnica industrijskih jagoda. Nakon tri – četiri godine kao kooperanti DONE, u posao s jagodama krenuli smo sami, ali sa konzumnim jagodama sorte clarry koje su nam se pokazale najkvalitetnijima, ali i s upola manjom količinom”, ispričao je Drempetić u Gruntu Radio Stubice.
Jagode uzgaja u plastenicima, jer je njihov uzgoj na otvorenom zbog klimatskih uvjeta i promjena danas nemoguć. Do nedavno su imali 12 tisuća sadnice, prošle godine smanjili su na 6 tisuća sadnica, Kad krene sezona, jagode se beru mjesec dana svaki dan. „Nema radne snage, papirologija za ekološke proizvođače je zahtjevna, klimatske promjene sve teže. Nasljednici imaju svoj posao i nemaju prevelikog interesa nastaviti”, objašnjava Drempetić.
S prodajom jagoda krenuli su oko 8. svibnja, a cijena za eko jagode je od 7 do 8 eura. „Za plasman straha nema. Sve se proda na kućnom pragu. Ljudi zovu, naruče i sami si dođu po jagode”, kaže Drempetić. Počeci su bili teški. Stjepan je jagode vozio u Zagreb i prodavao na Branimirovoj tržnici u rinfuzi. Ono što se nije prodalo, preradio je u džem, što se pokazalo top proizvodom i lakim za prodati. Na pitanje kakva je budućnost zagorske (stubičke) jagode, nije optimističan. „Još par godina, koliko budemo supruga i ja mogli, a dalje budemo vidli”, istaknuo je Drempetić, pionir u proizvodnji jagoda u ovom dijelu županije.
S juga Zagorja selimo na krajnji sjeverozapad našeg predivnog Hrvatskog zagorja, u Desinić gdje se ovog proljeće isto crvene plodove ovog prvog proljetnog voća. Na OPG-u Justine Koren zasađeno je oko 2.500 sadnica jagoda clarry i jolly u tri plastenika.
„Jagoda je dobra na stolu, no dok dođe na stol, put je težak i trnovit, tako da nije čudno što su mnogi odustali od proizvodnje. Potrebno je puno truda, borbe s bolestima i vremenskim uvjetima, također EU je uvela neke direktive te ukinula mnoge preparate, tako da danas nije lako uzgojiti dobru i kvalitetnu jagodu”, rekao je Branko Koren, koji je s uzgojem jagoda krenu 2017. godine. Koreni nisu ekološki proizvođači, no trude se ne previše tretirati jagode, a posao s jagodama im je dodatan izvor prihoda. Količinu proizvodnje teško je procijeniti, sve ovisi o godini. No, ako je godina dobra, pola kile jagoda po sadnici.
„Cijena za mjericu jagoda (pola kile) je 3 eura, kupcima je skupa, no nama realna kako bi si mogli pokriti troškove i nešto zaraditi”, rekao je Koren. OPG Justina Koren bio je jedan od prvih registriranih OPG-ova u Desiniću, 90- tih godina. Uzgajali su krave, aroniju, a zatim je izbor pa na jagodu, u čijoj proizvodnji su o(p)stali. Prodaja ide uspješno. Jagode prodaju na kućnom pragu, preko društvenih mreža, a ako kupci naruče veće količine vrše i dostavu.
„Naše zagorske jagode su sigurno al pari vrgoračkim jagodama. Zašto? Zato što je ona ubrana i danas na stolu. Jagoda traje tri do četiri dana. One koje traju po 10 dana su jako tretirane. Zato se i kaže da su jagode najšpricanije voće. Je, ali one koje dolaze izvana jer prava jagoda ne može trajati tjednima kao uvozna”, zaključuje Branko. Iduće godine planiraju posaditi 3000 sadnica, zemljište je već spremno, ali neko veće širenje trenutno nije u planu. Jagoda je prvo voće koje u proljeće dolazi na tržište iz domaće proizvodnje i potrošači ih jedva čekaju. Zahtjevan je to posao koji zahtjeva stalnu brigu, ali uporni su ostali.
