U sklopu Kajkavianina projekta „Kultura na recept 3 – program u zgradi ljekarnika Fellera”, u Donjoj Stubici sinoć je održano intrigantno predavanje pod nazivom „Tajne starog grada”. O povijesti ovog iznimnog lokaliteta stubičkog kraja – u narodu poznatog i kao Tahyjev grad, govorila je dr. sc. Ivana Škiljan, arheologinja i muzejska savjetnica u Muzejima Hrvatskog zagorja te dugogodišnja voditeljica tamošnjih istraživanja. Predavanje je rasvijetlilo obrambenu ulogu utvrde, svakodnevicu njezinih nekadašnjih stanovnika te bogate arheološke nalaze.Dr. sc. Škiljan istaknula je kako je Stari grad lokalitet s iznimnom pričom jer se uz njega vežu ključni povijesni događaji i ličnosti, poput Seljačke bune i Franje Tahyja. Međutim, sam je lokalitet znatno stariji od tih zbivanja i predstavlja istinski stup identiteta lokalne zajednice.
„Ovim predavanjem u suradnji s Kajkavianom željeli smo upozoriti na važnost lokaliteta, ali i na činjenicu da se istraživanja, nakon niza godina, moraju nastaviti. Stari grad još uvijek skriva svoje tajne; do sada je otkrivena tek jedna trećina središnjeg uzvišenja. Riječ je o kompleksu koji se sastoji od brežuljka, ali i prepoznatljivog, izvrsno očuvanog obrambenog jarka. U razdoblju od 2008. do 2018. godine iskopali smo tek manji dio onoga što se skriva pod zemljom”, naglasila je Škiljan. Dobra je vijest da se istraživački radovi nastavljaju već ove godine. Ministarstvo kulture i medija prepoznalo je važnost ovog nalazišta te je za nastavak iskapanja odobrilo 30 tisuća eura. Inače, ovaj se arheološki lokalitet nalazi u samom srcu Donje Stubice, tik iznad glavnog gradskog trga. Mještani taj položaj i danas nazivaju „Tahijevim brijegom“ jer je u srednjem vijeku tamo stajao moćni kaštel u sklopu susedgradsko-stubičkog vlastelinstva. Iako je kaštel stoljećima razgrađivan pa na površini više nema vidljivih ostataka, podzemlje priča sasvim drugu priču. Dosadašnja istraživanja potvrdila su da je riječ o polikulturnom lokalitetu s prvim tragovima naseljavanja koji sežu još u brončano doba. Pronađeni ostaci srednjovjekovne arhitekture in situ i službeno su dokazali da je sama utvrda sagrađena najkasnije u prvoj polovici 15. stoljeća.
