Na području Krapinsko-zagorske županije nalazi se  sedamdesetak Ukrajinaca, koji su silom prilika, zbog rata, morali napustiti svoj dom. Svi su zasada smješteni u privatnim aranžmanima diljem županije. Mi smo posjetili jednu peteročlanu obitelj iz Mariupolja, koji su svoj privremeni smještaj, bježeći pred bombama, našli u Gupčevom kraju, u Orehovoj Gorici u Gornjoj Stubici. Supružnici Tanja i Saša Penkov, njihove dvije kćeri Olja i Marina te Marinina osmogodišnja kći Vladislava. Kuću svojih pokojnih roditelja ustupila im je gospođa Jadranka Maričić koja s obitelji živi u Zagrebu. Ispričala nam je da kada su počele stizati prve izbjeglice u Hrvatsku, odmah se je prijavila da bi ljudima pružila smještaj. Ova je obitelj prvo došla u neki hostel u Ivanju Reku, gdje više nije bilo mjesta te im je bio potreban hitan smještaj. Kod gospođe Jadranke su oko tjedan dana. „ Jako su dragi i topli ljudi. Kćeri bi se željele ovdje zaposliti. Starija kći Olja (36) je ekonomistica, radila je u metalurškoj industriji, velikom poduzeću, koje je radilo od vlakova do građevinskih strojeva. Radila je na kalkulacijama nabave i prodaje i zna engleski jezik. Mlađa Marina (32) je frizerka i htjela bi pronaći posao u blizini. U Zagrebu bi mogla pronaći posao, no malo joj je nezgodno za putovati. Otac i majka su u mirovini, u Ukrajini se u mirovinu ide sa 60 godina starosti. Otac, inače, inženjer metalurgije i strojarstva, također je rekao da je voljan raditi jer ne može cijeli dan sjediti u kući. Može raditi kao kućni majstor”, ispričala je Jadranka. Osmogodišnju djevojčicu Vladi planiraju ovdje upisati u školu. Obitelj Penkov pokazivala nam je slike njihovog razorenog grada u kojem su izgubili dva stana, dva auta i vikendicu. Tanja i njezina kći Olja ispričale su nam kako su iz Mariupolja pobjegli 11. ožujka, a u Zagreb stigli 24. Doslovce su spašavali živu glavu. Nisu imali više vode, hrane, struje ni grijanja, bombe su padale na sve strane…, ljudi umirali na cestama i zakapali su ih u masovne grobnice. Prizori su bili strašni. Od srca su se zahvalili Jadranki koja im je pružila krov nad glavom, kao i Mihaelu Purševu iz Mariupolja koji je spasio veliki broj ljudi, evakuiravši ih iz porušenog grada. Gospođa Jadranka bi na neki način htjela povezati Ukrajince koji su smješteni u Zagorju, posebice one iz Mariupolja, kako bi jedni drugima pružili podršku u ovim teškim trenucima za njihovu zemlju. Pohvalila je i angažman i trud donjostubičkog Crvenog križa. „ Ružne su to i teške priče… Mene sve to asocira na 91. i 92. i na sve ono što smo proživljavali s Vukovarcima. Nije im lako, ali trebaju se pomiriti s tim da se neće tako brzo vratiti kući. Ja sam im rekla da je ono njihov dom, dokle god treba”, ispričala je Maričić. Na pitanje što im je još potrebno, kažu da imaju sve. Jadranka im je kupila tv i uvela internet, Pero iz Donje Stubice javio se na oglas preko Radio Stubice i dat će veš mašinu. Ono što trenutno žele je naći posao i da zavlada mir.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA