Opća bolnica Zabok apelira na građane da Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP) koriste odgovorno. Dr. Vedran Omerhodžić, specijalist hitne medicine i zamjenik voditelja OHBP-a, ističe da na odjel u roku od 24 sata nerijetko pristigne i do 140 pacijenata, među kojima su često i oni čiji slučajevi nisu hitni.
„Iz godine u godinu bilježimo sve veći porast broja dolazaka pacijenata na hitni prijem tijekom dana. Ne kažemo da ljudi ne trebaju dolaziti, iako je opasno davati jasne smjernice na papiru o tome tko smije, a tko ne smije doći na hitnu. Da je to moguće, hitna bi medicina bila vrlo jednostavna. No, ljudi nerijetko preskaču prvu instancu – javljanje svom obiteljskom liječniku – misleći da će na hitnoj brzo doći na red i riješiti svoj zdravstveni problem”, kaže dr. Omerhodžić.
Naglašava da se redoslijed pregleda određuje isključivo prema stupnju hitnosti i težini zdravstvenog stanja pacijenta, a ne prema vremenu dolaska. To ljude čini nervoznima pa tada često nastaju loši komentari poput: ‘Kakva je to hitna kada čekamo toliko dugo?!’ No, ljudi moraju biti svjesni da postoje određeni kapaciteti i da ne možemo u tako kratkom vremenu zaprimiti i obraditi toliki broj pacijenata. Zato postoji trijaža – da odmjerimo rizik, ugrozu i mogućnost čekanja”, pojasnio je.
Dr. Omerhodžić naveo je jasne primjere u kojima je dolazak na OHBP nužan i opravdan: „Bolovi u prsima, srčani udar i prometne nesreće svakako spadaju kod nas. Simptomi moždanog udara – oduzetost jedne strane tijela, ruke ili noge te poremećaji govora – stanja su u kojima želimo da pacijenti dođu što prije kako bismo mogli pravovremeno intervenirati. Razočarani smo kada se ljudi jave prekasno.”
Istaknuo je i slučajeve koji pripadaju primarnoj zdravstvenoj zaštiti i ne zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju: „Primjer je temperatura koju je netko dobio prije pola sata pa odmah ide u bolnicu. Ili netko tko ima tegobu već tri mjeseca pa iz očaja dolazi na hitnu. Mi ne možemo raditi velike obrade i sistematske preglede jer nam je primarna zadaća nešto drugo. Čest je primjer i pacijent koji ima obično natučenje pa, umjesto da popije analgetik, dolazi na hitnu. Ljudi su danas, zbog užurbanog načina života, navikli da se sve mora riješiti brzo. Kuc-kuc, mene to sad boli, a sutra moram raditi. Biologija je takva da zahtijeva poštedu organizma, ali danas svi traže instant-rješenja – da sve odmah nestane i da smo već sutra zdravi i spremni za sve izazove”, zaključuje dr. Omerhodžić.
