Od popisa stanovništva 2011. do popisa 2021. u svim županijama smanjen je ukupan broj stanovnika, a broj sela bez ijednog stanovnika u Hrvatskoj raste. Danas ih više od 200. Zato vesele mali, ali ipak pozitivni podaci o većem broju doseljenih ljudi, nego onih koji su iz naše Krapinsko-zagorske županije ili Hrvatske odselili. No, sela na brijegu, posebno udaljenija od općine ili većeg naselja većinom su napuštena. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Šušelj Bregu u Krapini, nije popisan niti jedan stanovnika. A, ta je brojka od tada mogla samo rasti. Sasvim slučajno, radeći neki drugu reportažu, naišli smo na jedan lijepi zaselak na brijegu u općini Mihovljan iznad Sutinskih toplica, Šopreki. U njemu živi tek jedna stanovnica Dragica Šoprek. Selo nije zabačeno, smjestilo se par minuta od toplica koje su nekad bile poznato termalno lječilište s hotelom.

Dragica je sa suprugom u zaselak Šopreki doselila iz Zagreba 1982. Pet su godina živjeli u Zagrebu i vratili se u svoje selo. „U ono vrijeme je selo bilo veliko i živo. Svaka kuća je imala najmanje petero djece. Zadnjih 10 godina selo se ispraznilo, rak je većinom uzel ljude. Da mi je netko prije 10 godina rekel da bum ovdje živjela sama, ne bi mu vjerovala. Ali na sve se čovjek priuči”, rekla je Dragica. „Dojdu i vikendaši, ali slabo nitko više nema vremena, a mladi su otišli trbuhom za kruhom”, priča Dragica i dodaje kako je i jedna njezina kćer sa zetom u Kanadi, no razmišljaju o povratku u Zagorje.

U zaselku Šopreki izbrojali smo oko 15-ak kuća. Neke su porušene, a ima dobrodržećih velikih zdanja s gospodarskim zgradama, koje čekaju da ih netko kupi i naseli. „Selo je bilo najbrojnije do 1950. godine. U 12 kuća u ovom selu živjelo je 105 ljudi. Od toga 25 pravih muži i dečkov koji su mogli kak se veli ono kositi, ostalo žene, djeca i stariji. Poslije rata je vladalo veliko siromaštvo i ljudi su selili u Zagreb i inozemstvo. Neki su poslije 45-.e otišli i u Slavoniju. Mladi su otišli, nisu se više nikad vratili, a stari su poumirali i selo je postalo prazno, ispričao je Franjo Blašković.

Jedinoj stanovnici zaselka Šopreki bilo bi drago da netko doseli, s kim bi mogla razmijeniti koju riječ, reći „dobro jutro” no dosadno joj nije. Još uvijek je vrijedna i radi na gruntu. „Imam pajceke, kokice, peseka… tak da nisam skroz sama, a i familija dojde u posjet, kaže. Dragica priznaje kako svoje selo ne bi nikad napustila. Tu sam se „razderala”, tu mu drže uspomene… Ja velim da tu moj suprug pazi na mene odozgora”, prošaptala je pomalo zagućenim glasom. Kad bi toplice oživjele, oživio bi i cijeli kraj, a možda i počela prodaja nekretnina i naseljavanje ovih lijepih zelenih brega.