Zahvaljujući projektu „Revitalizacija autohtonih sorti vinove loze Hrvatskog zagorja”, u vinograde se polako vraćaju gotovo izumrle sorte grožđa. Među najposebnijima je starohrvatska Belina, koja je nedavno dobila potvrdu o priznavanju klona. Upravo ta potvrda omogućuje proizvodnju certificiranog sadnog materijala, što osigurava veću kvalitetu i zdravstvenu ispravnost trsova. Ovaj projekt provode zajedničkim aktivnostima Krapinsko-zagorska županija, Agronomski fakultet u Zagrebu, pionir klonske selekcije vinove loze u Hrvatskoj te tvrtka Trgocentar iz Zaboka.

Prof. Edi Maletić iz Agronomskog fakulteta u Zagrebu, ujedno i voditelj, cijelog projekta bio je gost u Gruntu Radio Stubice, gdje je dao presjek svih aktivnosti kroz projekt, koji se provodi u fazama te govorio o novim mogućnostima razvoja zagorskog vinarstva.

Ekipa s Agronomska fakulteta uz pomoć lokalnih vinogradara pronašla je gotovo 20 sorti od kojih 15-16 možemo smatrati autohtonim sortama. Međutim nisu sve sorte pokazale odlične rezultate za današnje zahtjeve proizvodnje i tržišta. No, sve su kolekcionirane. Jednu kolekciju su podigli u Donjoj Pačetini, a drugu kolekciju u Komoru Začereckom. Sve su svoje mjesto dobile u Nacionalnoj kolekciji na fakultetu. Prof. Maletić naglašava da su time sve te sorte spašene od izumiranja, od daljnjeg nestajanja, a one koje su pokazale najbolje rezultate gospodarski su vratili u fokus, ponudili ih proizvođačima koji su rezultate prihvatili i sada ih pomalo sade. Belina starohrvatska je posebna po mnogim svojim karakteristikama. Jedna je od naših starih i najraširenijih Belina i roditelj najvećem broju svjetskih sorti. „Dakle, nema ni jedne sorte na svijetu koja ima više potomaka od Beline Starohrvatske. Ona se uzgaja i u drugim zemljama, primjerice u zemljama njemačkog govornog područja kao Hojnišvajser, u Francuskoj kao Goablan, ali najviše se uzgajala ovdje u našem području, Hrvatskoj i okolnim zemljama”, rekao je prof. Maletić. Sorta je karakteristična za ovo područje, daje lagana, kiselkasta, svježa vina, ona kakva smo ovdje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, odnosno Hrvatskom zagorju naučili konzumirati. „Nama znanstvenicima je interesantna jer ima najveći broj potomaka pa je s toga i nazvana Kazanova među sortama, zato što je vole druge sorte. To je sorta koja je i gospodarski vrlo interesantna, koja se pokazala u ovom našem projektu revitalizacije kao odlična, vrlo pouzdana, vrlo stabilna, daje odlične prinose, daje lijepa vina”, kaže Maletić.

Osim Beline starohrvatske, tu su još i Belina svetokriška kao jedna odlična sorta koja je doslovce spašena u zadnji čas. „Naime, našli smo samo jedan jedini trs u Svetom Križu Začretju. Ta je sorta pokazala stvarno dobre rezultate i kao stolno vino, dakle za direktnu potrošnju, ali i u proizvodnji pjenušaca i u proizvodnji destilata”, rekao je prof. Maletić. Tu su još i mala Belina, pikasta Belina, Volovina crvena, jedna krasna sorta od koje se mogu dobiti rozeji, dakle ružičasta vina, od kojih se mogu dobiti odlični pjenušci, ima krasan muškatni miris. Zatim je tu jedna crna sorta, Modra kosovina, zatim Sokol na području Klanjca…

„S ovim projektom smo vratili u fokus sve one stare, zaboravljene sorte, Beline i one ostale koje se tako ne zovu, koje su se nekad uzgajale najviše u Zagorju gdje nije bilo ovih stranih ili je bilo vrlo malo ovih svjetskih poznatih sorti, a davala su vina koja možemo karakterizirati kao tipična zagorska vina. Lagana kiselkasta vina koja savršeno odgovaraju podneblju, ali i savršeno odgovaraju i gastroponudi Hrvatskog zagorja. Tako da smatramo da ove sorte imaju budućnost i da će se mnogi proizvođači odlučiti za njihovu sadnju”, rekao je prof. Maletić.

Istaknuo je i kako je ovo jedan od njihovih najuspješnijih projekata, ali i kako su zadovoljni suradnjom koju imaju s Krapinsko-zagorskom županijom i gospodarskim partnerom, tvrtkom Trgocentar iz Zaboka. Projekt je ušao već u svoju petu fazu, koja uključuje i nove aktivnosti, a to su proizvodnja pjenušaca i destilata, a korak dalje su i ispitivanja mogućnosti proizvodnje vina sa smanjenom upotrebom pesticida.