U Europi se pojavila slinavka i šap, vrlo zarazna virusna bolest papkara, koje nije bilo pola stoljeća. U Hrvatskoj je zadnji put zabilježena 1978. godina. Prvo se početkom godine pojavila u Njemačkoj, a zatim u Mađarskoj i Slovačkoj. Sve je bliže Hrvatskoj, zbog čega je Ministarstvo poljoprivrede uvelo hitne sigurnosne mjere.
„Slinavka i šap je bolest koja se vrlo brzo šiti i teško ju je zaustaviti. U najvećoj mjeri napada goveda, a koze i ovce nešto manje i s manjim kliničkim simptomima. Simptomi su povišena tjelesna temperatura te pojavljivanje afti u usnoj šupljini, vimenu, vulvu, među papcima i sluznici probavnog trakta. Zbog toga se i bolest naziva slinavka i šap, jer zbog afti i mjehurića životinja počne sliniti, a zbog afti među papcima i šepati”, pojasnila je veterinarka Nina Čajko Peštaj iz veterinarske ambulante u Oroslavju. Zbog svega toga dolazi i do smanjenja ili gubitka mliječnosti i steriliteta.
„Zaraženost je 100%, što znači da kada se pojavi u stadu, vrlo se brzo širi i zarazi sva goveda u kontaktu. Smrtnost je do 90%, i zaista je riječ o vrlo opasnoj zaraznoj bolesti. Zato se po zakonu, gdje se bolest pojava, sva stoka eutanizira”, rekla je veterinarka Čajko Peštaj.
Bitno je napomenuti da se bolest ne prenosi na ljude. Najvažniji izvor infekcije su bolesne životinje i širi se izravnim kontaktom između bolesne i zdrave životinje, ali i neizravno i na puno na većoj udaljenosti i vrlo brzo. „Jedan od glavnih prijenosnika je čovjek koji može virus prenijeti na odjeći, obući, kosi, na svemu. Virus se može prenijeti i prijevoznim sredstvima, sa vunom, mlijekom, mesom ili mliječnim proizvodima, mogu ga prenositi i druge životinje miševi, štakori, psi, mačke, čak i komarci i muhe, što je i dokazano. Kada ta afta, odnosno mjehurić koji se stvori pukne, sve te kapljice su zarazni virusi koje vjetar može prenijeti na udaljenosti čak do 40 kilometara. Virus je jako otporan na vanjske uvjete, pogotovo ne propada u hladnoći. Na -20 može preživjeti čak i više desetaka godina”, naglašava veterinarka Čajko Peštaj. U našoj se zemlji ova bolest zadnji put pojavila 1978. na jednoj farmi. Dignuta je tada cijela vojska, životinje su eutanizirane i zaraza se uspjela suzbiti. Nitko ne zna odakle je zaraza došla, baš kao i kod svinjske kuge, no mogle su je prenijeti i divlje životinje.
Uzimajući u obzir vrlo visoki rizik od slinavke i šapa zbog velikog broja pošiljaka životinja i proizvoda koji se svakodnevno upućuju u Republiku Hrvatsku te nesagledive negativne posljedice za stočarstvo i gospodarstvo u slučaju pojave bolesti, 8. travnja na snagu je stupila nova Naredba o mjerama sprječavanja pojave i ranog otkrivanja slinavke i šapa te kuge malih preživača u RH kojom se utvrđuju mjere koje imaju za cilj smanjenje rizika za unos i širenje bolesti na područje RH.
U tim naredbama, između ostalog, stoji da je zabranjen uvoz životinja iz zemalja u kojima je potvrđena bolest slinavka i šap, a posjednici životinja su dužni ukoliko primijete neke od spomenutih simptoma obavijestiti veterinara, koji će provjeriti tu sumnju”, dodaje veterinarka Čajko Peštaj. Također, među tim naredbama, napomenuto je da je dozvoljen ulazak cestovnih vozila za prijevoz prijemljivih životinja ili njihovih proizvoda, a koja su bila u provozu kroz Mađarsku i Slovačku, ali isključivo nakon dezinfekcije provedene prije ulaska u Republiku Hrvatsku o čemu moraju posjedovati službenu potvrdu.
Mjere su na snazi privremeno, ovisno o epidemiološkoj situaciji u Mađarskoj i Slovačkoj u kojima je do danas potvrđeno ukupno 10 pozitivnih objekata na kojima je bilo više od 15 000 pretežno mliječnih goveda. Tijekom siječnja 2025. godine bolest je potvrđena i na jednom objektu u Njemačkoj. Veterinarka Čajko Peštaj, za kraj ističe kako Hrvatska ima devastirani stočni fond. „Ostalo je svega još 400 tisuća goveda i ukoliko bi se ova bolest pojavila i kod nas, broj goveda sveli bismo na nulu”, zaključuje.
Slinavka i šap je akutna bolest koju uzrokuje virus roda Aphtovirus iz porodice Picornaviridae. Pogađa isključivo papkare – goveda, svinje, ovce, koze i divlje preživače. Virus je iznimno otporan i prenosi se kapljično, zrakom, kontaminiranom hranom, vodom, obućom, vozilima te ljudima kao mehaničkim vektorima.
