Marija Tušek, rođena Hranić iz Dubrave Zabočke, upisala se na listu stogodišnjakinja. Rođena je 3. prosinca 1924. godine u Svetom Križu Začretju među devetero braće i sestara. Život je nije mazio. Bio je težak, a ona kao najstarija među braćom i sestrama, brinula je o njima. Već sa 17 godina otišla je u Zagreb u službu gdje je radila kao služavka kod bogatih zagrebačkih obitelji. Na Knežiji, u Draškovićevoj ulici, posljednje na Pantovčaku. Čistila je, prala, mijesila kruh… Zarađivala je za „krujek” i slala svojima doma. Završila je samo dva razreda osnovne škole. Rekla je kako je samo po troje hodalo u školu, jer je vladalo veliko siromaštvo i nije bilo mogućnosti. U školu je hodala bosa. Udala se s 23 godine u Dubravu Zabočku za Mateka. Imali su troje djece, dva sina i jednu kćer, a ima sedmero unuka i osmero praunuka. Rano je ostala udovica, s 54 godine.
Kroz život je bila vrijedna, mukotrpne kao i sve takve generacije. „Ja bi i danas delala da vidim. Šivala bi. Muž mi je bil kupil šivaću mašinu i ja sam sve živo zašila. I sad bi, ali ne vidim navajati iglu, a toliko toga mi ostalo za dogotoviti, nostalgično priča baka Marija.
Što se tiče hrane, kaže kako jede sve kaj joj gazdarica spremi. Tako zove svoju kćer Danicu, koja brine o njoj. „Gazdarica kuha samo starinsku domaću hranu. Bažulj s repom i zeljem, evo danas su bili bijeli žganci s jetricama i salata od kiselog zelja, strepa…, opisuje bakin jelovnik kćer Danica i dodaje kako je njezina majka još uvijek samostalna. “U higijeni, može si sama podgrijati hranu, pospremiti krevet. Ali mi svejedno često zna reći “ti si mi i mama i tata i sestra i doktor, i ruke i noge, sve….”, ispričala je kćer Danica.
Slavljenica je priznala kako si i tu i tamo popije kakav gemištek i jabučnicu. “Žestoko uopće ne pijem”, priznaje.
Na nezaobilazno pitanje koja je tajna dugovječnosti je izjavila: “Čujte, za tajnu vam nemrem reći. Sve umjereno. Jesti sve, ali umjereno i ne premasno i ne se prenajedati. Mi smo jeli samo ono kaj je zraslo na vrteku, draček brali, s kravicama smo hodili na pašu kaj nam je mlijeko dala”, ispričala je baka Marija za Radio Stubicu.
Za lijepe želje nikad nije kasno, zato baki Mariji želimo sretan 100. rođendan i dobro zdravlje. Ona je svoj veliki jubilej proslavila s obiteljima. „Svi su mi dobri i svi su došli na rođendan. A nisam ih niti pozivala”, dobacila je baka za kraj.
A kako je to doživjeti stotu? “Ovih 100 godina mi je brzo proletjelo, kao deset dana. Jednostavno se išlo kroz život i brzo, brzo je prošlo”, priznala je baka Marija. Vjerujemo joj.
