U sklopu programa Kultura na recept sinoć je u sjedištu Kajkaviane u Fellerovoj zgradi u Donjoj Stubici prigodnim programom obilježena 15. obljetnica smrti Vesne Parun, jedne od najznačajnijih hrvatskih pjesnikinja 20. stoljeća. Uz tu je prigodu otvorena izložba „S onustran Medvednice: Vesna Parun”.
Prema riječima Vlatke Filipčić Maligec, koja je zajedno sa Žarkom Vujić, autorica izložbe, publika u Donjoj Stubici može otkriti manje poznatu, ali važnu dimenziju života i stvaralaštva Vesne Parun, njezinu duboku povezanost s Hrvatskim zagorjem. „Zagorska publika se s ovom izložbom prvi puta susrela u Dvoru Veliki Tabor kada je bila postavljena usporedo s izložbom kolega iz Muzeja Prigorja u Sesvetama. U ovom „zagorskom isječku”, posjetitelji mogu vidjeti slike povezane s epizodom kada se Vesna Parun susreće s Božidarom Brezinščakom Bagolom. Mogu se vidjeti i knjige koje su nastale za vrijeme Vesninog boravka u Stubičkim Toplicama, dijelovi grafičke mape „Magdica” te neki osobni predmeti. Htjeli smo pokazati i jedan njezin rad na kajkavskom, „Velesajam u Špičkovini”, koji je naša mlada umjetnica Mateja Harapin i ilustrirala”, istaknula je Filipčić Maligec. Dr. sc. Žarka Vujić je naglasila kako je istraživački rad vezan uz izložbu bio veliko zadovoljstvo. „Naime, Vesna Parun pripada rijetkim autorima koji su za sobom ostavili jako puno tragova. Dobar dio njezinog arhiva se danas nalazi u Hrvatskom državnom arhivu, a ono što je meni posebno zanimljivo je da je ona sama prošla svaki dokument zajedno s arhivistima, označila ga i čak na mnogima od njih ostavila svoje zanimljive opaske”, prokomentirala je Vujić. Rekla je i kako vjeruje da će publiku zasigurno najviše na izložbi privući stvarni predmeti, poput njezinih kape i marame. „Ta njezina šilt kapa koju smo posudili od našeg poznatog knjižara i pjesnika Berislava Vodopije iz Zagreba, bila je njezin zaštitni znak. Tu je i šivaća mašina, stara preko stotinu godina, a koja je povezivala Vesnu Parun s njezinom majkom Anticom koju je obožavala i koja je bila silno važna u njezinom životu”, naglasila je Vujić. Zanimljivo predavanje pod nazivom „Deset zagorskih godina Vesne Parun i njezin kajkavski jezični eksperiment održala je dugogodišnja prijateljica pjesnikinje, prof. Vlasta Horvatić Gmaz, a kratko se osvrnula i na njihovo prijateljstvo.
„Ovo predavanje je većim dijelom moja osobna priča o kojoj prvi puta progovaram nakon 15 godina. Vesnu sam uvijek oslovljavala s „gđo. Parun”, a ona je mene oslovljavala kao „Vlasta” ili u osobnim posvetama, kojih imam 50-ak u zbirci, „prijateljica”. Nikad nisam mogla reći da sam njezina prijateljica, ne samo zbog razlike u godinama, nego zbog velikog poštovanja prema pjesnikinji, prozaistici, vrhunskoj intelektualki koja je stjecajem okolnosti imala jako zanimljiv život pretočen u literaturu. Nema takvih ženskih sudbina u Hrvatskoj, ona je izuzetna. Uvijek je živjela, kao što je sama govorila „pod muškim kišobranom”, ali se za svoje mjesto izborila. Vesna je božanska u svakom pogledu”, podijelila je s nama svoje dojmove Vlasta Horvatić Gmaz.
