Nekada je svako zagorsko domaćinstvo imalo svoju kravicu i štalicu, no danas je takvih prizora sve manje. Zato je zanimljiva, ali i poticajna priča mladog ekološkog proizvođača Ivana Pogačica, inače profesora geografije, koji je na pregradske brege doveo buše. Uz buše, uzgaja i druge autohtone pasmine životinja, ima veliki ekološki vrt i voćnjak, ali i puno planova i ideja za budućnost. Svoj je OPG nazvao TRAGEC, koji kad se razdvoji je Tradicijsko agro-edukacijski centar. Ivan iz Gorjakova ove se godine našao i u finalu izbora za najbolji OPG u Hrvatskoj „Zlata vrijedan”, koji je za njega bio jedno lijepo iskustvo za razmjenu iskustava i učenje, a svoju priču ispričao je i u Gruntu Radio Stubice.

„Buše sam doveo iz Like. Inače, ta autohtona pasmina goveda nekad je obitavala na našim bregima. Kad sam ih dopeljal, veterinari su rekli: „Joj, imali smo mi te bušice tu na bregu. One nisu zahtjevne, njima jako malo treba, mlijeko je ekstra kvalitete, ali mi ih imamo za uzgoj krava-tele, ne muzemo. Prodajemo govedinu, ali to je u malim količinama, na kućnom pragu za obitelj i najbliže prijatelje”, ispričao je Pogačić, a kao pravi profesor pojasnio nam je i kako su buše na naše prostore dovela ilirska plemena, a za vrijeme Jugoslavije buše smo prodavali čak i Izraelcima u pustinju.

A kako su se buše vratile na zagorske brege? „Deda i baka imali su puno zemlje i to je trebalo kositi, čistiti, to je bilo stvarno jako iscrpljujuće. Onda sam ja rekao kako ću taj breg ograditi električnim pastirom i dovesti krave. U to vrijeme su aktualna bila škotska goveda. To sam ja ispričao i svojim učenicima u školi. I tada mi je jedan učenik rekao: „Profesore, pa zašto bi kupovali tamo neka škotska goveda, pa uzmite naše, autohtone pasmine goveda, uzmite buše! I tako sam ja malo surfao i naučio nešto o bušama i izbor je pao na njih”, prisjetio se ovaj mladi profesor geografije u Srednjoj školi Bedekovčina. Počeo je s tri kravice i bikom, a danas ima 20-ak komada zajedno s podmlatkom, a buše su ispale odlične prirodne kosilice i zamijenile mukotrpan posao košnje. Pogačići obrađuju oko 14 hektara zemlje.

Cijena jednog ovakvog goveda je oko 2 tisuće eura, a za uzgoj buša kao autohtone pasmine, koje su bile pred izumiranjem, država godišnje daje 400 eura. Osim na bregima u Gorjakovu, buše u Zagorju uzgajaju još dva do tri poljoprivrednika. Uz buše, Pogačić na svom gruntu uzgaja i istarske i hrvatske šarene koze, kokoši hrvatice, patke… Ima veliki vrt s povrćem i voćnjak sa svim sortama voća. Ova mlada obitelj: Ivan, supruga Petra i jednoipolgodišnja kći Rita, žive u skladu s prirodom i žele proizvoditi zdravu hranu, jer je, ističe Ivan, glavni problem u svijetu upravo loša hrana. To im je glavni motiv, proizvodnja zdrava hrane i edukacije ljudi.

Pogačić nam je još ispričao kako će staru drvenu kućicu, koju je naslijedio od djeda adaptirati u učionice, odnosno edukativni centar u koji će dolaziti djeca, upoznavati se sa životinjama, biljkama, prirodom i učiti sama uzgajati hranu. Projekt je prošao na EU natječaju i to je plan u malo daljoj budućnosti. A u bližoj, nabava još autohtonih životinja, sadnja većeg vrta s eko sjemenjem i košarica zdravlja, kroz koju će plasirati domaće uzgojene proizvode na kućni prag, primjerice dva puta tjedno. U pregradskom selu Gorjakovo, nekad je živjelo 900 ljudi. Danas ih je 300-injak, a krave osim Pogačića uzgaja još samo jedna obitelj. Tako da su krave na paši prava rijetkost i možete ih vidjeti samo kod Ivana, baš kao u pjesmi „Ja živim u malomu selu”, našeg popularnost zagorskog benda Zadruge. Ivan se nada da je i poticaj svojim učenicima u Srednjoj školi Bedekovčina koji se školuju u poljoprivrednom sektoru. Kaže kako su oni najbolji završili i Agronomski fakultet. „Ljudi, trebaju shvatiti moć poljoprivrednika. To su ljudi koji proizvode hranu, bez koje nema života”, zaključuje naš sugovornik.