Veliki požar u Oroslavju, na krovištu trgovine „Super preis”, bivšem Oro-teksu u Ulici Milana Prpića 112, izbio je sinoć u kasnim večernjim satima.

U potpunosti su izgorjeli krov i potkrovlje zgrade, a jutros je požar stavljen pod kontrolu.

U tijeku je sanacija požarišta koja će prema riječima zapovjednika Zagorske javne vatrogasne postrojbe Zabok, Dražena Sinkovića sigurno trajati cijeli današnji dan. Dojava o požaru stigla je sinoć iza 22 sata i već deset minuta nakon dojave, na požarište su stigli vatrogasci DVD-a Oroslavje i Zagorske javne vatrogasne postrojbe Zabok. S obzirom da je vatra već zahvatila krovište, a površina zgrade je velika, u pomoć su pozvani i drugi vatrogasci. Zbog specifične konstrukcije krovišta gašenje požara je bilo otežano, tako da su vatrogasci, prema Sinkovićevim riječima, požar u početku gasili preko auto-ljestava i platformi te su onemogućili vatri da se proširi na ostatak zgrade.

Jutros smo na požarištu zatekli i gradonačelnika Oroslavja Viktora Šimunića koji je rekao kako se radi o velikoj tragediji, srećom bez ljudskih žrtava. Zahvalio je Javnim vatrogasnim postrojbama Zabok i Krapina, te Dobrovoljnim vatrogasnim društvima iz Špičkovine, Velikog Trgovišća, Zaboka, Donje Stubice kao i domaćim vatrogascima iz Oroslavja i Stubičke Slatine koji su probdjeli cijelu noć gaseći požar kako se vatra ne bi proširila na cijelu zgradu i druge objekte. Cesta koja je sinoć od 22 i 30 bila zatvorena zbog požara, otvorena je za promet jutros u 4 i 40 sati, izvijestila je policija.
U nastavku teksta pročitajte „crtice iz povijesti” o „zgradi Oroteksa”, jedinom ostatatku nekadašnjih Prpićevih tvornica u Oroslavju koja predstavlja važan spomenik iznimne gospodarske prošlosti Oroslavja, a koje je objavio povjesničar iz OroslavjaBranko Čičko
Prostor u kojoj se od 1925. nalazio pogon novoosnovane tvornice “Zagorska tvornica vunenih tkanina d.d.” projektirao je i gradio jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata i graditelja Aleksandar Freudenreich (1892 — 1974). Pretpostavljam da mnogi nisu nikad čuli za njega, no riječ je o čovjeku koji je projektirao i gradio neke od poznatih građevina širom Hrvatske. Nakon I. svjetskog rata bio je samostalni graditelj, a od 1923. do 1940. projektirao uglavnom s arhitektom P. Deutschem, s kojim vodio zajedničko poduzeće (»Arhitekti — Freudenreich i Deutsch — graditelji«). S njim je primjerice projektirao i izveo Prvu hrvatsku štedionicu u Sušaku (1924–25), stambenu uglovnicu Židovske bogoštovne općine u Petrinjskoj ul. (1929), mnogobrojne stambene zgrade u Zagrebu između 1928 i 1933,, a u suradnji sa Z. Požgajem izveo je svoje najistaknutije djelo, zgradu Matice hrvatskih obrtnika u Ilici (1937).
Kompleks Oroteksa, koju je dao graditi Milan Prpić, a projektirao i gradio Freudenreich reprezentativni je primjer gradnje tvornicke arhitekture 1920-ih i 1930-ih godina.
Milan Prpić se nakon drvne industrije, kojom se bavio do početka 1920-tih, orijentirao na tada sve profitabilniju tekstilnu industriju, i nakon što je kupio 1921. posjede Oroslavje Gornje i Donje, u Oroslavju počeo razvijati tekstilnu industriju ondje osnovavši nekoliko tekstilnih tvornica. Pogoni tih tvornica bili su dijelom u nekadašnjem dvorcu Oroslavje Gornje (Preslica d.d., dvorac izgorio 1947.), a dijelom u pogonima koje je sagradio (Prozorija, na prostoru nekadašnje Orokonfekcije), Ivančica d. d., te na prostoru današnjeg Oroteksa Zagorska tvornica vunenih tkanina d. d. Važno je naglasiti kako je Prpić Oroslavje pretvorio u jedno od najjačih središte tekstilne industrije u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.
Radi potreba na tržištu a na temelju odluke Vlade Narodne Republike Hrvatske, tvornica Zagorska industrija vunenih tkanina Oroslavlje spojila se sa Tekstilnom industrijom Milan Prpić Zabok i Krapinskom tekstilnom industrijom Krapina u jedinstveno poduzeće pod nazivom Zagorska industrija vunenih tkanina Zabok 1946. godine. Tvornica je djelovala do 1948. kada se izdvojila Krapinska tekstilna industrija Krapina, ali joj se pripojila tvornica “Preslica” iz Oroslavlja. Na temelju rješenja Narodnog odbora kotara Krapina 1953. razdvojili su se pogoni u Oroslavlju i Zaboku (kasnije Regeneracija). Pogon u Oroslavlju počeo je sa samostalnim radom 1.1.1954. pod nazivom “Oroteks” Oroslavlje.


