Ususret Martinju, u novom izdanju emisije Grunt ugostili smo enologinju Mare Miošić Greblički – Dalmatinku koja se zaljubila u Zagorca, u zagorske brege i – zagorsko vino! Svoj je zanat brusila u dalekoj Kaliforniji te u najvećoj istarskoj vinariji, a danas vodi vlastiti obrt kroz koji malim proizvođačima i hobistima pruža usluge analize vina i stručnog savjetovanja u proizvodnji. Uz to, i sama se uspješno bavi proizvodnjom vrhunskih vina i pjenušaca.
Makarsko primorje- Zagreb- Kalifornija-Istra-Zagorje
Mare je magistra inženjerka agronomije i enologinja koja je već u ranoj mladosti znala što želi biti! Zato je iz Makarskog primorja krenula na Agronomski fakultet u Zagrebu i izabrala smjer Vinogradarstvo i vinarstvo. „Moja se obitelj bavila ugostiteljstvom. Bili smo fokusirani na proizvodnju maslina, a u manjem se obujmu bavili i vinogradarstvom. U tom ranijem dijelu mladosti naprosto sam se zaljubila u vinogradarstvo – ono je za mene bilo spoj turizma i poljoprivrede”, ispričala je Mare. Za vrijeme studija upoznala je budućeg muža, a nakon završenog fakulteta otišla je na stručnu praksu u Kaliforniju. Nakon Kalifornije dvije je godine radila u najvećoj istarskoj vinariji, gdje je stekla doista mnogo profesionalnog iskustva. Sve to usmjerilo ju je na put na kojemu je danas – u Zagorje! Ovdje je 2019. godine otvorila obrt u kojemu nudi usluge analize te kao vanjska enologinja pruža stručne savjete drugim vinarijama. Proizvodi i svoje vino te pjenušce, od kojih je najpoznatiji Marshal, koji tri godine odležava na kvascima te u drvenoj bačvi. Često sudjeluje kao članica stručnih ocjenjivačkih komisija na raznim vinskim manifestacijama i izložbama diljem sjeverozapadne Hrvatske.
Vina s vlastitim potpisom
Istaknula je kako Zagorje ima ogroman potencijal u proizvodnji kvalitetnih vina, posebno svježih bijelih vina i pjenušaca, a upravo je to ono što današnje tržište traži. Unatoč svim klimatskim nedaćama, Zagorje se u tom dijelu itekako dobro drži.Oduvijek je, kaže, sanjala o tome da proizvodi vino sa svojim potpisom. Voli piti vina koja sama proizvede – bijela, svježa i mirisna. Želja joj je posaditi vlastiti vinograd u Zagorju jer trenutačno imaju vrlo malo svojih nasada te grožđe većinom kupuju od susjeda. Među planovima su i stvaranje novih etiketa i stilova te još bolje pozicioniranje na vinskoj karti.
Razbijanje stereotipa
Na pitanje kako je biti enologinja u još uvijek muškoj branši, odgovara: „Da, to je još uvijek muška branša i dosta konzervativna grana industrije. No, trudimo se i razbijamo stereotipe. Zapravo se na njih više ni ne obaziremo”, otkriva ova mlada enologinja. Zagorje je, naravno, zavoljela. Voli kleti i druženja u njima. „Zapravo mi je to jedna od najljepših zagorskih navika”, priznaje. Mare je zadržala svoj dalmatinski izričaj pa smo je pitali i kako se navikla na kajkavski dijalekt. „Još uvijek puno toga ne razumijem, ali razumijem kontekst i općenito poštujem sve dijalekte jer je to zaista pravo bogatstvo našeg jezika”, dodaje Mare, koju smo ipak zatekli pitanjem koja joj je kajkavska riječ najdraža.
Uoči najvećega zagorskog vinogradarskog blagdana putuje u Dalmaciju, ali se za Martinje vraća kako bi ga proslavila sa svojim Zagorcima.
