Dijete ne mora riječima reći da proživljava nasilje kako bi poslalo poruku da mu je potrebna pomoć. Ponekad su upravo promjene u ponašanju, emocionalne reakcije ili poteškoće u školskom funkcioniranju prvi znakovi da se iza zatvorenih vrata događa nešto ozbiljno.
Kako prepoznati te znakove, primjereno reagirati i zaštititi dijete, bila je središnja tema edukacije „Vidjeti, reagirati, zaštititi: prepoznavanje, postupanje i zaštita djece izložene nasilju u obitelji”, održane danas u Gradskoj galeriji Zabok. Edukaciju je organizirala Udruga Pragma u suradnji s Domom za žrtve nasilja u obitelji „Novi početak”, s ciljem jačanja znanja i kompetencija stručnjaka u prepoznavanju nasilja nad djecom te osiguravanju odgovarajuće zaštite i podrške.
„Dijete koje živi uz nasilje rijetko će to izreći riječima. Ono što proživljava češće pokazuje kroz promjene u ponašanju, emocionalne reakcije ili školsko funkcioniranje, pa učitelji i drugi odgojno-obrazovni djelatnici mogu biti među prvima koji će to primijetiti. Želimo ih osnažiti jer je odluku o prijavi često teško donijeti. Zato moramo naučiti slušati djecu i promatrati ih, prepoznavati znakove koje ona još uvijek ne mogu izreći te im biti sigurna luka”, istaknula je Mirjana Soljačić, psihologinja u Udruzi Pragma. Tijekom edukacije sudionici su se upoznali sa znakovima izloženosti nasilju i njegovim posljedicama na djetetov razvoj, kao i s koracima postupanja od pojave sumnje do prijave nadležnim institucijama. Soljačić je naglasila kako su ovakve edukacije iznimno važne jer je jedan od najvećih društvenih izazova upravo pravodobno prepoznavanje znakova nasilja nad djecom, razumijevanje ozbiljnosti situacije i osvještavanje dugoročnih posljedica koje odrastanje u nasilnom okruženju može ostaviti na pojedinca. „Posljedice su dalekosežne, a moguće je da nismo reagirali na vrijeme. Zato tome posvećujemo mnogo pozornosti, no uvijek možemo učiniti više i bolje, posebno kada je riječ o preuzimanju osobne odgovornosti. Moramo biti svjesni da se nasilje događa ovdje i sada, zbog čega je važno reagirati i ne doživljavati ga kao nešto normalno”, poručila je Soljačić. Posebna pozornost tijekom predavanja posvećena je razumijevanju dječjih reakcija i stvaranju sigurnog okruženja u kojem dijete može izraziti svoje osjećaje i potrebe te dobiti odgovarajuću podršku. Važnost takvog pristupa istaknula je i Aneta Škreblin, ravnateljica Doma za žrtve nasilja u obitelji „Novi početak”, u sklopu kojeg djeluje i sigurna kuća.
„Iz perspektive rada u sigurnoj kući, uvijek nam je važno djetetu dati prostor da izrazi svoje brige, ono što ga muči, ali i svoje potrebe i želje. Sve to potrebno je prihvatiti, potvrditi i uvažiti. Djeca su u nezavidnom položaju i često su rastrgana, osobito kada je riječ o nasilju među roditeljima. Zato radimo na tome da ne osjećaju odgovornost za ono što se događa među njihovim roditeljima”, naglasila je Škreblin. Dodala je kako je u sigurnoj kući na području Krapinsko-zagorske županije uvijek više djece nego odraslih korisnika, budući da pomoć najčešće traže majke s jednim, dvoje ili više djece. Važnost prevencije nasilja, edukacije i pravodobnog prepoznavanja znakova ugroženosti djece prepoznaje i Krapinsko-zagorska županija, koja ističe nultu toleranciju na sve oblike nasilja, a osobito na nasilje nad djecom. Podršku ovakvim aktivnostima potvrdila je i županijska pročelnica Martina Gregurović Šanjug.
„Krapinsko-zagorska županija, uz Primorsko-goransku županiju, prva je 2018. godine ponijela titulu Županije prijateljice djece. To je prije svega obveza da svakodnevno iznova preispitujemo politike usmjerene prema djeci i za djecu. Važan aspekt tih politika svakako je sigurnost djece, odnosno provedba Konvencije o pravima djeteta i ostvarivanje njihova prava na odrastanje u sigurnom okruženju. Naš je fokus na djeci jer smatramo da imamo odgovornost, među ostalim i kao osnivači zdravstvenih ustanova, ustanova socijalne skrbi te odgojno-obrazovnih ustanova, prije svega naših škola, stručnjacima koji rade s djecom osigurati potrebna znanja i vještine. Želimo da se osjećaju dovoljno osnaženima za pristup djetetu, da znaju kako mu pružiti pomoć i podršku u okviru svojih kompetencija te kako dijete i roditelja usmjeriti prema daljnjoj stručnoj pomoći”, istaknula je Gregurović Šanjug.
