Ivan Sačer iz Hižakovca u Donjoj Stubici istaknuti je čuvar lokalne tradicije. Sebi za dušu, a onda i svim ljubiteljima baštine i starih zanata, obnovio je staru kovačnicu svojih predaka. Kovačnica je sagrađena 1890. godine, potkraj 19. stoljeća. Sagradio ju je brat njegova djeda, koji je uz kovačnicu u stubičkom kraju vodio i puškarski obrt u Vlaškoj ulici u Zagrebu. „Moj deda bio je samouki kovač i bavio se svakodnevnim poslovima kao što su kaljenje sjekira, motika, potkivanje krava i konja, okivanje kola i lojtri, krpanje lonaca… Radil je sve kaj je nekad trebalo ljudima na selu”, ispričao je Ivan Sačer. Isti posao nakon djeda nastavio je i njegov otac. Kao svako znatiželjno dijete, Ivan je pomagao ocu u kovačkim poslovima. Danas su to lijepe uspomene. „Sjećam se kak smo potkivali lojtre i radili potkove za krave. Tada je na putevima već bilo puno kamenja, pa su se morali štititi papki na životinjama”, prisjetio se Sačer. Većinom se nije radilo za novac, već kroz kompenzaciju. Najčešće bi se odradio posao, a mušterija bi zauzvrat došla raditi kao težak (nadničar).

„Dolazili su ljudi iz Pregarja, kako su na domaćem govoru nazivali Prigorje. Susjedi prek brega. Mi na sjevernim obroncima Medvednice, oni na južnim. Donosili su na popravak čak i šprice te puške”, objašnjava Sačer.

S godinama se u kovačnici sve manje kovalo, a onda je ta jedinstvena, ritmična simfonija sasvim utihnula. Više se nije čuo zvonki udarac čekića i pucketanje vatre. Zub vremena učinio je svoje pa su se temelji kovačnice počeli rušiti. Ivan ipak nije htio da ona sasvim propadne i odlučio joj je podariti novi život. „S obzirom na lijepu tradicijsku i obiteljsku priču, zajedno s prijateljima iz Hižakovca odlučio sam je obnoviti. Napravili smo novi betonski temelj, rastavili je te ponovno sastavili da izgleda kao u originalu – onako kako je izgledala nekada. Preselili smo je malo bliže rodnoj kući Matije Gupca kako bi upotpunila i prikazala život ondašnjeg vremena”, ispričao je Sačer.

Kovačnica je mala i skromna, ali bogata alatom koji se gotovo u cijelosti uspio sačuvati. U njoj se nalaze mijeh, kovačka vatra, razna kliješta, mnoštvo uzoraka različitih predmeta te pomično mjerilo staro više od 150 godina, koje je još u ono vrijeme bilo iznimno precizno. „Svatko koga tako nešto zanima može doći i pogledati”, poziva Sačer. Složio se s našom konstatacijom da bi otac, djed i pradjed bili ponosni što je uspio spasiti od zaborava živi spomenik zagorskim obrtima i starom načinu života.

„To nam je i bio cilj. Ne želimo da sve što je nekada postojalo i vrijedilo umre s ovim modernim tehnologijama i načinom života. Ljudi su prije živjeli teško, ali su puno toga znali i stvorili. Šteta bi bila da baš sve propadne. Ovako ipak ostaje uspomena. Naravno da sve to i košta, ali meni pričinjava zadovoljstvo što sam uspio sačuvati djelić života svojih predaka”, zaključio je Sačer.

Ivan Sačer bio je i dugogodišnji predsjednik Odbora za očuvanje baštine Gupčevog kraja, koji aktivno brine o tradicijskim objektima i kulturnom naslijeđu. Odbor primarno skrbi o održavanju rodne kuće Matije Gupca, redovito organizira obnavljanje slamnatog krova hižice, uređuje unutrašnjost te brine o okolišu kako bi prostor bio spreman za turiste. Ivan za kraj dodaje da mu je posebno drago što je vodstvo udruge preuzela mlađa ekipa. „Puni su entuzijazma i ideja, veselimo se svakoj novoj aktivnosti. Naše selo Hižakovec se također pomlađuje i raste, što znači da ima budućnosti”, ponosno je zaključio.