Sutra se obilježava Hrvatski dan liječnika, na datum kada je osnovan Hrvatski liječnički zbor, kako bi se istaknula važnost liječničkog poziva, zahvalnost za rad liječnika te isticanje izazova s kojima se suočavaju u zdravstvenom sustavu. O prednostima i izazovima ovog posla razgovarali smo dr. Dijanom Dečman. Doktorica Dečman radi u ambulanti u Krapinskim Toplicama, a ujedno je i zamjenica ravnateljice Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije.
Doktorica Dečman je upisala matematičku gimnaziju, jer u tim tinejdžerskim danima nije bila 100% sigurna što upisati. No, priznaje kako su je oduvijek privlačile prirodne znanosti i rad s ljudima pa se tako nakon višemjesečnog razmišljanja odlučila za medicinu. Specijalizirala je obiteljsku medicinu, koja budućim mladim liječnicima danas baš i nije prvi izbor. Taj trend u posljednjih desetak godina primjećuje i dr. Dečman. Ona se kao mlada liječnica zaposlila odmah nakon diplome, a staž koji je tada bio obvezan, odradila je u Općoj bolnici Zabok. „Prvo radno mjesto gdje sam počela raditi samostalno bila je ambulanta u Konjščini 2013. godine. I sama sam razmišljala o nekoj bolničkoj specijalizaciji poput neurologije, ali tada i nije bilo previše izbora. U međuvremenu sam zavoljela obiteljsku medicinu i odlučila se upravo za tu specijalizaciju u Domu zdravlja Krapinsko-zagorske županije”, ispričala je dr. Dečman. Danas je ne bi mijenjala. Ni posao ni županiju.
Liječnici obiteljske medicine su prva točka kontakta sa zdravstvenim sustavom i sa pacijentima. Dr. Dečman naglašava često i zadnja točka kontakta pacijenta sa sustavom, jer jedan dobar dio bolesti i potreba ostaje na razini primarne zdravstvene zaštite. „Liječnik obiteljske medicine pogotovo kad završi specijalizaciju i ima nekoliko godina radnog iskustva savršeno je kompetentan samostalno voditi pacijente, koji boluju od kroničnih bolesti kao što je obična arterijska hipertenzija, šećerna bolest tipa 2, bolesti lokomotornog sustava te virusne i bakterijske infekcije”, kaže dr. Dečman te dodaje kako kroz godine rada i gotovo svakodnevnu komunikaciju takvim pacijentima postaju prijatelji, ispovjednici i psiholozi. „Bila je jedna situacija, kada mi je došla jedna moja pacijentica, koja kod mene ima upisano i dvoje male djece i u jednom trenutku mi je rekla: „Doktorica, ja vas viđam više nego vlastitu sestru. S obzirom da je imala djecu vrtićke dobi koja su stalno bila u infekcijama, jako je često dolazila u ambulantu”, prisjetila se naša sugovornica, istaknuvši kako je biti liječnik, divno zanimanje u kojima upoznaš cijele obitelji, a oni te s vremenom uklope u svoj život.
Doktorica ističe kako kroz svoj rad u obiteljskoj medicini, primjećuje sve veći porast kroničnih bolesti. „Tu spadaju kardiovaskularne bolesti koje uključuju klasičnu arterijsku hipertenziju, cerebralno vaskularne bolesti, u porastu je dijabetes tipa 2, koji je direktno vezan s jednom boljkom Hrvata koja se zove debljina. Zbog loših zdravstvenih navika i neaktivnosti, postali smo poprilično pretila populacija. Kako starimo, stanovništvo sve češće boluje i od niza lokomotornih bolesti gdje onda često u cijelu priču uključujemo naše specijaliste fizikalne medicine. U porastu su također psihijatrijske bolesti, ljudi su anksiozni, tjeskobni, depresivni… „ nabrojala je dr. Dečman. U svojoj ambulanti u Krapinskim Toplicama gdje su tri tima, ima 2150 pacijenata, a toga oko 700 pacijenata ima ispod18 godina. „Upisujemo djecu od rođenja i pratimo kako odrastaju, liječimo, obavljamo sistematske preglede, sve što treba”, dodaje dr. Dečman. Doktorica Dečman je i zamjenica ravnateljice Županijskog doma zdravlja KZŽ pa smo je pitali i kakvo je stanje s pronalaskom liječnika za rad. „Trenutno smo popunjeni, međutim, kako neka bolnica raspiše natječaj za specijalizante, tako mi gubimo kadar i opet smo u potrazi za novim liječnicima. Krapinsko-zagorska županija i Dom zdravlja su u stalnoj potrazi za mladim kolegama za rad u našim zagorskim ustanovama, naglasila je. Na odlazak iz Hrvatske nikad nije pomišljala. „Ja sam previše orijentirana na svoj obitelj , previše sam vezana uz dom, svoj kraj, u svoju županiju koju jako volim. Iz tih razloga nisam nikada ni tražila posao u Zagrebačkoj županiji, nakon fakulteta. Uvijek sam željela raditi doma i integrirati se u svoju zajednicu”, priznaje ova mlada liječnica.
Pacijentima je za kraj uputila i jednu poruku. „ Znamo da pacijenti često imaju pritužbe da im je njihov liječnik nedostupan, da se prečesto mijenjaju mladi liječnici koji dođu s fakulteta i svaki put im iznova moraju objašnjavati svoje kronične dijagnoze. Doista mi je jako žao što je to tako. Nadam se da će u budućnosti biti više nas koji smo specijalizirali obiteljsku medicinu, koji se zaposle u određenoj ambulanti i kontinuirano oko desetljeća rade trajno sa svojim pacijentima. Nadam se samo da će se za to s vremenom biti veći interes”, poručila je. U četvrtak 26. veljače njihov je Dan, ne zaboravite im čestitati.
