Goran Lendrec iz Donje Stubice policijski posao je zamijenio izradom drvenih tradicijskih igračaka, što mu dođe kao prava antistres terapija. Piljenje, brušenje, šmirglanje, bojanje i ukrašavanje…, njegov je posao iz snova. Radi ga već nekoliko godina i nije požalio. A, sve je krenulo 2015. godine kada je otvorio prvu suvenirnicu, u kojoj su, između ostalog, prodavali drvene tradicijske igračke, koje su nabavljali od lokalnih majstora iz Marije Bistrice, kolijevke ovog autohtonog proizvoda, a čije se umijeće izrade nalazi i na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Kada su otvorili i drugu suvenirnicu, nisu više mogli nabaviti dovoljno igračaka. Tada su uredili svoju radionicu i krenuli sami. Goran kaže kako nije znao da ima talent za to, ali su postojali volja i veliko samopouzdanje. Dobio je i poticaj, bespovratna sredstva od strane Ministarstva gospodarstva i upustio se u avanturu, iz koje su se stvorile samo lijepe stvari i uspomene te rodio posao. Tada je odlučio dati otkaz u policiji, gdje je radio 16 godina, kao policajac u PP Trešnjevka. Bilo je to 2019. godine.
„Prva igračka koju sam izradio bio je stolić i stolice… Naravno da ti prvi proizvodi nisu izgledali kao danas, nakon pet-šest godina prakse, ali meni su tada bili najbolji i najljepši na svijetu”, ispričao je Goran. Nakon toga je izradio klepetaču, pa auto, kamion, razne vitrine…, a igračke su se same nizale. Goran nema ni šablone, sve mjere ima u glavi. Nije učio od nikoga. Samouki majstor. Najbitnije su ruke, a onda su tu pile, ljepila i druga pomagala. Igračke izrađuje od drva jalša, jer je lagano, mekano i lako obradivo. Sve igračke su unikat. Nema ni jedne iste.
Osim malih igračaka, izradio je i velike tradicijske igračke, koje krase Prvi park tradicijskih drvenih igračaka u Hrvatskoj, a koji se nalaze u Tuhlju. „Kad me prvi put nazvala direktorica Turističke zajednice Biser Zagorja Tatjana Petranović Capar i pitala da li bi izradio takve velike, odbio sam je. No, ona je bila uporna i onda iz tog nekog izazova upustio sam se u posao i tako su nestale i velike drvene igračke. Vlak dugačak 7 metara, avion 4*4 metra, koji je bio prigodno izložen i na Susretima za Rudija, kao velika atrakcija, kočija s konjima, klupe za sjedenje, ljuljačka, slagalica s motivima turističkih zajednica u Zagorju”, ispričao je Lendrec te dodao kako je izrada trajala šest do sedam mjeseci.
Ima podršku kupaca, obitelji i prijatelja i posao ide dobro. Obiteljski je to obrt, a Goran ima veliku pomoć i podršku od supruge Jasmine, a u radionici tati i mami pomažu i djeca Saša, Frank i Mark. Kaže tata Goran, da mu je drago što djeca s njima provode vrijeme u radionici, umjesto da su na mobitelu ili igricama. Ideja za nove igračke i projekte ne nedostaje, a Goran za kraj zaključuje kako drvene tradicijske igračke, koje najviše kupuju i cijene stranci, imaju budućnost. „Kad bi se samo time odlučio baviti, od toga bi se dalo i živjeti”, kaže.
