U novom izdanju naše poljoprivredne emisije ugostili smo gospođu Mariju Cafuk, najpoznatiju hrvatsku poljoprivrednicu, čuvaricu sjemena varaždinskog zelja, uspješnu poduzetnicu i edukatoricu te predsjednicu Županijskog saveza poljoprivrednih udruga Varaždinske županije. U čemu je tajna varaždinskog zelja, po čemu je ono toliko posebno i kako se ispravno čuva tradicija? Sve je to gospođa Marija s puno ljubavi i pažnje podijelila s nama u emisiji „Grunt” Radio Stubice.
No, krenimo redom. Priča o uzgoju varaždinskog zelja u obitelji Cafuk proteže se kroz četiri generacije. Ljubav i gen za poljoprivredu gospođa Marija naslijedila je od svojeg oca. Njezin se otac još 1962. godine s domaćim poljoprivrednim proizvodima probio na tržište u Opatiji, u vrijeme kada se taj grad tek počinjao profilirati kao turistička destinacija. Uspješno je poslovao više od 40 godina. Marija je nastavila obiteljski posao, modernizirala ga i pretvorila u prepoznatljiv brend. U počecima se njihova proizvodnja kupusnjača i krumpira protezala na 15-ak hektara. Danas je ta površina narasla na 200 hektara, a godišnje proizvedu 3000 tona raznih poljoprivrednih proizvoda.
U počecima se njihova proizvodnja kupusnjača i krumpira protezala na 15-ak hektara. Danas je ta površina narasla na 200 hektara, a godišnje proizvedu 3000 tona raznih poljoprivrednih proizvoda. Zelje se kiseli na stari, tradicijski način – sve se važe i gazi. Ipak, ostale su procese olakšali modernom opremom, robotima u skladištu i sustavima navodnjavanja. Veliki dio sredstava za modernizaciju i olakšanje poslovanja osigurali su kroz IPARD programe i natječaje za ruralni razvoj.
Glavni proizvod im je varaždinsko zelje. „Prepoznatljivo je po plosnatoj glavici bez izraženih rebara te po tankim listovima od kojih se lijepo pravi i savija sarma. Specifično je i po tome što nema slatkast, već hrenast okus, a takav okus ima samo varaždinsko zelje”, ističe gospođa Marija.
Posebno je ponosna na Zeljarijadu koja se svake godine u rujnu održava u Vidovcu. Zbog toga sa sjetvom kreće već u veljači kako bi na vrijeme imala spremno kiselo zelje za ovu nadaleko poznatu manifestaciju. Ove je jeseni pripremljeno gotovo 13.000 sarmi i sve su rasprodane u vrlo kratkom vremenu. Ova je godina za poljoprivredu bila izrazito teška zbog iznimno visokih temperatura koje su stvarale probleme, no Varaždinci su se uspjeli izboriti za svoje zelje. „Glavice će biti možda malo sitnije, ali i dalje kvalitetne”, naglasila je gospođa Marija. U njezinim će se pogonima ove godine proizvesti oko 400 tona zelja.
Gospođa Marija provodi i edukativne radionice u školama i vrtićima gdje prezentira tradiciju očuvanja i kiseljenja zelja. To je veseli i ispunjava, pa zaključuje: „Da to zapamti deset učenika iz generacije, već smo napravili dobar posao!” Ona u svojem poslu uistinu uživa. Veseli je rad u polju, a posebno manifestacije kao što su „Zeljarijada” u Vidovcu, „Bez zelja nema veselja na placu” te već spomenute edukacije za djecu. Rekla je da joj, čim čuje riječ varaždinsko zelje, srce odmah zatitra. Baš kao nekima nepce kad se spomene sarma.
Za kraj, otkrila nam je i svoj prokušani recept za pripremu prave domaće sarme: „U smjesu stavljam dvije trećine svinjetine i jednu trećinu junetine, dok količinu riže svatko može prilagoditi vlastitom nahođenju. Od začina idu sol, papar i preprženi luk. Savijemo sarme. U lonac prvo stavimo narezano zelje, domaći špek i kobasice, zatim poredamo sarme, pa gore ponovno stavimo narezano zelje, špek i kobasice. Sve zalijemo domaćim umakom od rajčice, bez pravljenja zaprške. Dobar tek!”
Fotografije: Varaždinska županija/ Županijski savez poljoprivrednih udruga Varaždinske županije/ Facebook
