Kakva je budućnost vinogradarstva u Zagorju? Što se to prelomi u čovjeku da u 40. godini poželi podići vinograd i klijet? Kako na potpuno prirodan i ekološki način spasiti trsove i sačuvati našu tradiciju? Teme su o kojima smo razgovarali s dr. sc. Danijelom Đurekom, fizičarem koji u Zlatar Bistrici vodi privatni institut te kroz svoju tvrtku AVAK d.o.o. aktivno educira vinogradare o ekološkim metodama spašavanja vinove loze.
Vino ima dušu
Dr. Đurek optimistično gleda na stanje u vinogradarstvu. Tvrdi kako nema mjesta pesimizmu jer Zagorci vole i vinograd i klijet – to je dio njihova identiteta, ali i terapija za živce. „Mali, rascjepkani zagorski vinogradi nemaju veliku svjetsku ekonomsku moć, ali imaju ogromnu psihosocijalnu komponentu. Oni su duboko utkani u identitet naroda. U kletima se ljudi opuštaju i komuniciraju. U zagorskim se kafićima uz kavu ne priča o politici, pa čak ni o nogometu, već samo o poslu i vinogradima. Vinograd djeluje kao svojevrsna psihoterapija i relaksacija za živce. Osim čovjeka, vino je jedina stvar na svijetu koja ima dušu, što seže duboko u povijest”, ističe dr. Đurek.
Zašto se vinograd sadi tek u 40-ima?
Nije mu zabrinjavajuće ni to što mladi na prvu ne pokazuju prevelik interes za rad u vinogradu. Prema njegovu mišljenju, tezu o propadanju tradicije plasiraju pesimisti koji koriste državna sredstva, dok je situacija na terenu bitno drugačija. „Prirodno je da mladi ljudi od 20 godina nemaju vremena jer osnivaju obitelji i grade kuće, a ‘vinograd traži slugu, a ne gazdu’. Međutim, u dobi od 40 do 50 godina, kada se poslovi i male tvrtke stabiliziraju, u ljudima se budi veliki nagon za vinogradom. Među korisnicima ove metode najviše je onih u srednjim godinama, a posebno fascinira velik broj žena. Navest ću primjer u kojem medicinska sestra sama uzgaja 4000 čokota te pet tinejdžera koji tome pristupaju vrlo ozbiljno. Također, ponovno se kultiviraju i autohtone sorte poput beline i nohe”, objašnjava dr. Đurek.
Obnova vinograda i vrlo dobri rezultati
U širi fokus vinogradara i javnosti došao je i njegov preparat koji, kako tvrdi, daje izvrsne rezultate protiv zlatne žutice. „Važno je naglasiti da Florisan nije kemijsko-biološki lijek – tako je registriran još 1993. godine u dogovoru s Ministarstvom poljoprivrede. To je sredstvo za poboljšanje tla koje stimulira imunitet biljke. Djelovanje je čisto mehaničko, a ne kemijsko: nanočestice u Florisanu, kada u žilama rozgvi naiđu na plazmu uzročnika, počnu brzo titrati i mehanički je razore. Stanje je u vinogradima znatno bolje. Otkako je pokrenuta sanacija zlatne žutice disperzijom Florisan, više od 400 malih vinogradara u stalnom je kontaktu s našim timom. Ove je godine postignut veliki uspjeh i zlatna žutica u malim vinogradima potisnuta je za oko 70 %. Od početnih 90 tisuća čokota, zaraženo ih je bilo 35 tisuća, a sada je taj broj smanjen na oko 10 do 11 tisuća. Cilj je za iduću godinu spustiti razinu zaraženosti ispod 10 %, dok se predviđa da bi do 2028. godine žutica u malim vinogradima u Zagorju praktički mogla nestati. U prirodi je nula nemoguća, pa je sve ispod 10 % izniman rezultat”, naglašava dr. Đurek.
Dodaje i da veliki vinogradari zasad uglavnom ignoriraju ovu metodu, no suradnja s malima daje izvrsne rezultate. Cilj je povećavati prinos po površini, a ne širiti same površine. Hrvatska po prinosima po čokotu još uvijek dva i pol puta zaostaje za Francuskom. Francuski institut za vino aktivno pomaže savjetima kako bi se taj zaostatak smanjio i dostigao visoki europski prosjek. Za nova usavršavanja planiraju i odlazak u moslavačke vinograde, no napominje da je suradnja s agronomskom strukom otežana.
Rekordan grozd iz Stubice
Njegova je tvrtka organizirala i natjecanje za najteži grozd u Zagorju, a pobjednik je vinogradar iz Stubice. Pobjednički grozd sorte talijanski muškat težio je impresivnih 1 kilogram i 70 grama – toliko je velik da se mora držati s obje ruke. Sljedeći po težini bili su teški oko 1,5 kg pa naniže. Pobjednik osvaja diplomu i prvu nagradu od 1000 eura, a službena objava s imenom i prezimenom bit će na radiju uoči Martinja. Ključna poruka za kraj jest da Zagorci ne smiju odstupiti ni milimetra od svojeg nasljeđa. Posebno je naglasio važnost očuvanja zagorske bioraznolikosti. „Zagorski bregovi i priroda predstavljaju neprocjenjivo bogatstvo koje bi se nepromišljenim projektima krčenja moglo nepovratno uništiti, što se nikako ne smije dopustiti”, poručio je.
