Danas je godinu dana od razornog potresa koji je pogodio zagrebačko područje. Najprije se tog 22. ožujka 2020. u 6 sati i 24 minute dogodio potres jačine 5 i pol stupnjeva po Richteru, da bi 37 minuta kasnije uslijedio još jedan jačine 5 stupnjeva, a zatim i mnoštvo slabijih. Epicentar potresa bio je u Markuševcu na dubini od 10 kilometara. Najviše je stradalo zagrebačko područje, a nije ostala pošteđena niti Krapinsko-zagorska županija, posebice područje Donje i Gornje Stubice te Marije Bistrice. Potres je najviše objekata oštetio na području Gornje Stubice, njih 283. Od toga 69 objekata treba potpunu obnovu. Na području Grada Donja Stubica u potresu je oštećen 151 objekt. Od toga je šest objekata potpuno uništeno, a 19 ih ima velika oštećenja. Na području Općine Marija Bistrica stradalo je 113 objekata. Njih je 12 označeno crvenom oznakom, što znači da nisu sigurni za boravak. Godinu dana kasnije, proces obnove još nije zapravo niti krenuo. Zanimljiva je činjenica da tempom nisu zadovoljni niti stradali, ali niti lokalna politika. Načelnik Gornje Stubice Jasmin Krizmanić tako već neko vrijeme upozorava na problem objekata koji nisu legalizirani, a ljudima je potrebna pomoć. Gradonačelnik Donje Stubice Nikola Gospočić nije optimist, pa čak predviđa da obnova neće krenuti niti ove godine. I načelnik Marije Bistrice Josip Milički potvrđuje da većih pomaka nema, ali nada se da će se aktivnosti pokrenuti, posebice jer treba iskoristiti do lipnja sljedeće godine sredstva dobivena od Europske unije. Župan Željko Kolar smatra da su pripreme krenule tek od studenog, kad je osnovan Fond za obnovu. Slijedom toga otvoren je i ured u Donjoj Stubici da bude na dispoziciji svima koji trebaju pomoć kod obnove. Po njemu, teško je očekivati da će ako obnova i počne na ljeto, prije sljedećeg ljeta radovi biti gotovi.
Osim obiteljskih kuća stradali su i drugi objekti. Možda najpoznatiji slučaj je škola u Lazu Bistričkom koja će se morati ponovno izgraditi. Stradali su i brojni sakralni objekti, posebice župna crkva sv. Jurja u Gornjoj Stubici i kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Slanom Potoku. Za njihovu obnovu prošlog je tjedna župa dobila oko 7 milijuna kuna na natječaju Ministarstva kulture. Velečasni Nikola Jurković nada se da bi radovi na crkvi mogli biti gotovi do blagdana sv. Jurja. Pomagalo se i kroz Caritas i kroz župu, pa velečasni ističe da je najvažnije pomoći obiteljima da ostanu na svojim ognjištima.
S druge strane, nezadovoljstvo ljudi stradalih u potresu je očekivano i vidljivo. Dr. Vesna Filipović u Jakšinec se doselila 2017. godine. Kada je krajem 2019. isplatila kredit i dugove za uređenje kuće mislila je da je sve došlo na svoje mjesto. Tri mjeseca kasnije dogodio se potres. Ponovno je bila prisiljena podići kredit jer je odlučila uzeti stvari u svoje ruke i obnoviti kuću koja je dobila crvenu oznaku. Predat će zahtjev da joj se uložena sredstva vrate jer sredstva su potrošena, a obnovu kuće treba i završiti. “Vjerujem da ću dobiti povrat novca jer ovo je previše ozbiljna stvar da bi se netko s tim šalio. Donesen je zakon, postoje obećanja i na kraju krajeva jedan dio novca trebali bi svi stradali dobiti. Ne znam odgovoriti da li sve traje predugo, ali za svakoga tko čeka sigurno je dugo. Meni je bilo dugo zbog toga što sam sve prolazila, iako se stalno nešto radilo. I zahvalna sam svima koji su mi pomogli na bilo koji način.”, rekla nam je Vesna Filipović.
Kuća hrvatskog branitelja Ivice Kosca u Slanom Potoku stoji i dalje oštećena, kao da je potres bio jučer. Kosec nije želio napustiti svoju zemlju i životinje jer se bavi uzgojem ovaca. Ali dodaje, da ionako nema kuda. Može biti samo na svojoj zemlji. I danas otplaćuje kredit za krovište koje je obnovio, a sada u kuću ne može. U pomoć su mu uskočili kolege branitelji i zahvalan im je na tome. Dobio je pomoć ministra Tome Medveda da si sredi privremeni smještaj u staroj kući. Ističe da su ga znali pitati zašto je išao u rat. Sada je veli obrnuto i pokazala se na djelu uzrečica “Dobro se dobrim vraća” jer su mu pomogli i ljudi koje ne poznaje. Muči ga činjenica da nema pravih informacija. Prvo mu je rečeno da sruši kuću, ali je odustao od toga da se stvari ne bi možda zakomplicirale. “Mislim si da od svega toga ne bude ništa. Možda bude. Ali u godinu dana nitko ništa ne pita. Moji Tigrovi ponudili su mi da i ove godine još nešto sagradimo i da dođem što prije u normalu. To mi je jedina opcija u koju vjerujem, za drugu ne znam.”, rekao nam je Ivica Kosec.
Četiri obitelji s područja Marije Bistrice smještene su u kontejnerima. Obiteljima s područja Donje Stubice koje ne mogu biti u svojim kućama država plaća najam, dok je dio obitelji s područja Gornje Stubice smješten u Termama Jezerčica. Kristina Ruk, sa suprugom i troje djece u jednom je od bungalova. I s njihovom kućom se ništa ne događa. Rečeno im je da će se kuća rušiti. Trenutno prikupljaju dokumentaciju za obnovu. “Iskreno mi se ne nadamo da ćemo išta dobiti. Bio je potres u Petrinji i nemamo se čemu nadati. Tu smo smješteni. Nitko nas ne dođe pogledati ili pitati. Mi smo naučeni na svoj prostor, a ovdje je sve skučeno. Teško smo se navikli. Nismo doma i teško nam je.”, rekla nam je Kristina Ruk.
I zaista se teško oteti dojmu da sve predugo traje i čudno zvuči činjenica da se u godinu dana praktički ništa nije pomaklo s mrtve točke. Teško je i zamisliti kako sve to utječe na one koji su stradali. Sutra će se u Gornjoj Stubici održati redoviti sastanak koordinacije na koju će doći i ravnatelj Fonda za obnovu Damir Vanđelić. Možda napokon stigne i kakva dobra vijest.
