Za ovo Martinje, najvažniji vinski blagdan, na kojem se simbolično krsti mošt i pretvara u mlado vino, zagorski vinogradari, imaju itekako razloga za slavlje. Godina je bila dobra i zdrava, što znači samo jedno – pit ćemo kvalitetna vina. Posvjedočili su to i stubički vinari u Gruntu Radija Stubice.
„Ovogodišnja berba je bila izuzetno doba i kvalitetna, ali i dosta ranije nego što smo naviknuli, a sve zbog klimatskih primjera. Možemo se pohvaliti velikim prinosima, ali i šećerima, što baš i nije uobičajeno za ovo naše sjeverozapadno područje Hrvatske. U razgovoru s ostalim vinarima, grožđe je ove godine bilo zdravo, bolesti gotovo da i nije bilo te izuzetno mošteno. Već ovi prvi pokazatelji, mlada vina, odnosno mošt ima jako dobre potencijale za buduća dobra vina”, rekao je predsjednik Udruge vinogradara i vinara „Peharček” Donja Stubica, Dario Poštek.
Stubičko vinogorje je značajno vinogradarsko područje smješteno u Hrvatskom zagorju, koje obuhvaća područja Donje Stubice, Gornje Stubice, Marije Bistrice, Oroslavja i Stubičkih Toplica. Karakteriziraju ga izvrsni prirodni uvjeti za uzgoj vinove loze, a vinogradarstvo ima dugu tradiciju u ovom kraju. Lokalni vinari proizvode visokokvalitetna vina koja su često nagrađivana na županijskim i državnim natjecanjima.
Stubičko vinogorje, jedno je od pet vinogorja u Zagorju, a taj su status dobili 2005. godine, rekao je potpredsjednik Udruge Peharček, Krešimir Cesarec, dugogodišnji član Udruge i začetnik. U stubičkom vinogorju najzastupljenija je graševina, a zatim i ostale sorte: rajski rizling, zeleni silvanac, pinot bijeli, muškat žuti…, od crnih sorti; frankovka i cabernet souvignon. Tu je i bjelina, koju su nekad uzgajali veleposjednici. Najviše je vinograda s posađenih 200 do 500 čokota. Cesarec kaže da je u to „zlatno doba” začetka stubičkog vinogorja, velikih broj ljudi sadio mlade vinograde. Danas ih je ih, nažalost, sve više zapušteno. Vinogradari odustaju i zbog velike počasti „zlatne žutice”, koja je poharala bolešću dobar dio Hrvatske i koja ubija ono malo volje entuzijastima koji još drže do tradicije. Još jedna bolest koja je prisutna je eska – gljivična bolest trsa koja se prenosi alatom prilikom rezidbe. S druge strane, mnogi mladi ne nastavljaju tradiciju od očeva i djedova. Ipak, u Udruzi Peharček unatrag par godina, nekolicina mladih vinara zasadila je nove vinograde, ali to je daleko od onog što su imali prije dva do tri desetljeća.
Martinje se obilježava 11. studenoga, a obred Martinja označava kraj jeseni i početak zime i ujedno se obilježava proslava blagdana dobrote i milosrđa sv. Martina.
„Sv. Martin bio je rimski vitez iz pokrajine Savarije (današnja Mađarska). Legenda kaže da je bio veliki ljubitelj i proizvođač vina i da je potaknuo obred krštenja mošta. Martin je postao biskup, no navodno se protivio tom imenovanju pa se sakrio u gusinjak, no guske su ga svojim graktanjem odale, i zato se na Martinje jede guska s mlincima. Sam obred krštenja je ceremonija kada se mošt simbolično pretvara u vino, a sve se može sažeti u jednu frazu; „Jesti, piti i vesel biti”, podijelio je s nama dio zanimljivosti predsjednik Peharčeka Dario Poštek. Svaki vinogradar Martinje će proslaviti u svojoj kletici, a veliki broj njih i veselicom u restoranima. I zapamtite, Martinje nije opijanje, već se proslavom ovog blagdana čuva kulturna baština i naši običaji. Živeli!
