Psihološki aspekt borbe s rakom
Kako se nositi s dijagnozom raka i koliko je važna psihološka pomoć u procesu borbe s tom opakom bolešću koja je drugi uzrok smrti u razvijenim zemljama (pa tako i u Hrvatskoj), bila je tema novog izdanja serijala emisija „Rak nije mrak“ koji se zahvaljujući Udruzi „Onkološki pacijent“ te suradnicima na istoimenom projektu Zagorskoj ligi protiv raka i Udruzi Europa Donna Krapina emitira na četiri lokalne radijske postaje (Radio Hrvatsko zagorje Krapina, Radio Marija Bistrica, Radio Stubica i Radio Zlatar).
Faze suočavanja s bolešću
Većina osoba kada se suoči s dijagnozom bolesti kao što je rak, emocionalno prolazi kroz nekoliko faza, a specijalistica kliničke psihologije Gordana Kamenečki ističe da su to najčešće negiranje tj. nevjerica, nakon čega dolazi faza ljutnje tijekom koje su osobe ljute na sebe i samu situaciju, pitaju se u čemu su pogriješile i jesu li to mogle nekako spriječiti. Kod nekih ljudi ta faza prelazi u potištenost, tjeskobu, strah – to je najrizičniji dio u procesu suočavanja s bolešću i tada je, kaže Kamenečki, psihološka pomoć najpotrebnija. Nakon toga nastupa faza prihvaćanja i aktivnog suočavanja s bolešću. No, ne prolazi svaka osoba taj proces na isti način, neke faze kod nekih traju duže ili kraće ili se uopće ne pojavljuju, a prijelaz iz jedne faze u drugu je najčešće uvjetovan individualnim razlikama, kaže psihologinja Kamenečki.
Osobine ličnosti
O osobinama ličnosti ovisi kako će se osoba prilagoditi na određenu situaciju pa i kako će reagirati na dijagnozu raka i kako će se s njom dalje nositi. Važno je da onkološki bolesnici znaju da imaju pravo osjećati se kako se osjećaju te da je njihova reakcija samo njihova, naglašava Kamenečki te dodaje da je za svakog čovjeka najbolje da reagira onako kako se osjeća te da odluči hoće li, i kada će, potražiti psihološku pomoć.
Važnost podrške
Tijekom borbe s bolešću onkološkim bolesnicima je najvažnija podrška obitelji, partnera, stručnjaka, ali i drugih oboljelih osoba. Klinička psihologinja Kamenečki kaže da se pokazalo kako su udruge koje se bave pružanjem psihološke podrške i pomoći izuzetno dobar način da se onkološkim bolesnicima pomogne pri suočavanju s bolešću. Osim toga, psihološka podrška je potrebna i bliskim osobama onkoloških bolesnika. U proces liječenja svakako bi trebalo uključiti osobu u koju pacijent ima najviše povjerenja, zaključuje Kamenečki.
Odnos prema onkološkim bolesnicima
Kao što postoje individualne razlike kod bolesnika, tako i svatko od nas ima neki svoj način suočavanja s tuđom bolešću. Neki se ponašaju pretjerano brižno, dok neki ne pokazuju dovoljnu razinu empatije. Specijalistica kliničke psihologije Gordana Kamenečki kaže kako je važno oboljeloj osobi dati do znanja da smo joj podrška i da se može osloniti na nas, ali dati joj i prostora da sama odluči i kaže kako možemo pomoći. Odnos liječnika prema bolesnicima je također važan. Ne postoji univerzalni pristup, kaže Kamenečki, pa je važno da liječnici pokušaju prepoznati na koji način bi osobi trebalo priopćiti dijagnozu ili tijek liječenja. Emocije igraju veliku ulogu u procesu suočavanja s bolešću. Većina osoba kada čuje „Imate rak“, ne čuje ništa drugo. Budući da zbog velikog emotivnog naboja prestaje svaka kognitivna funkcija, psihologinja savjetuje da se nakon priopćavanja dijagnoze osobi odmah ne obrazlaže i daljnji tijek liječenja jer ljudi u tom trenutku ne mogu to percipirati.
Kao najvažniju poruku ove emisije specijalistica kliničke psihologije Gordana Kamenečki ističe važnost preventivnih pregleda. Poručuje kako se na rak ne treba gledati kao na nešto što se događa nekom drugom i nikako ne ignorirati simptome jer sva istraživanja pokazuju kako pravovremeni početak liječenja garantira veću mogućnost izlječenja.
